Čak dve do tri godine prođu pre nego što većina roditelja otkrije da njihovo dete uzima drogu. Ne zatvarajte oči, već prepoznajte simptome zavisnosti, uspostavite poverenje i svome detetu pomozite pre nego što droga potpuno zavlada njegovim životom!
Organizam naviknut na drogu
Uopšte je poznata činjenica da je zloupotreba droga među decom i mladima poslednjih godina porasla. Zloupotrebljavaju se ilegalne droge - kod nas marihuana, hašiš, LSD, amfetamini, ecstasy, heroin, kokain, ali i legalne alkohol i duvan, pa i supstance iz domaćinstva - lepak, benzin, plin, iz kućnih apoteka sredstva kao što su sedativi. Nije retka i kombinacija svih tih supstanci. Mladi počinju uzimati droge vrlo rano, najčešće u srednjoj školi, ponekad već u osnovnoj, a posebno je rizičan prelazak u srednju školu.
Deca počinju uzimati droge iz najrazličitijih razloga: iz želje da se osećaju odraslima, želje za uklapanjem i pripadanjem grupi, želje da se opuste i dobro osećaju, želje za pobunom i rizikom, iz radoznalosti. Mnogi s drogama eksperimentišu, odnosno uzmu ih samo da bi probali, neki postaju povremeni ili redovni konzumenti, a kod nekih se razvija zavisnost.
O zavisnosti govorimo kad uzimanje supstance izazove neodoljivu ili teško savladivu želju da se nastavi s uzimanjem. Supstanca može izazvati fizičku ili psihičku zavisnost ili pak oba oblika zavisnosti. Fizička zavisnost znači da je organizam postao naviknut na drogu, odnosno da je droga postala potrebna za funkcionisanje tela. Prestanak uzimanja sredstava izaziva jake telesne simptome (npr. bolovi u kostima, mišićima, groznica, znojenje itd.). Psihička zavisnost podrazumeva potrebu za osećajem koji droga izaziva, stoga postoji gotovo neodoljiv psihički poriv da se droga ponovo uzme kako bi se ponovio osećaj zadovoljstva ili odgodila neprijatnost i teskoba.
Redovno uzimanje droge za zavisnika postaje nužno da bi mogao relativno normalno funkcionisati, a s vremenom nastaju trajne negativne promene ponašanja i odnosa prema okolini. Droga postaje deo organizacije života. Bez obzira je li posredi eksperimentisanje, povremeno uzimanje ili se već razvila zavisnost, svaka droga i svaki način uzimanja nose opasnosti.
Kako prepoznali zavisnost
Roditelji se često pitaju kako prepoznati da njihovo dete uzima droge i što učiniti kad se takav problem pojavi.
Znakovi koji upozoravaju da se s detetom nešto događa su:
-
Promene u ponašanju:
- izražena sklonost laganju, varanju, krađi, problemi s policijom;
- napuštanje starih prijatelja, izbegavanje pričanja o novima;
- posedovanje veće količine novca;
- česta i bezrazložna ljutnja, nasilničko ponašanje, razdražljivost i tajnovitost;
- ljutnja i izbegavanje razgovora o drogama;
- smanjena motivacija, nedostatak energije i samodiscipline, nizak stepen samopouzdanja;
- smanjeno zanimanje za ranije akotivnosti i hobije.
-
Opadanje školskog uspeha:
- sve slabije školske ocene;- česti neopradvani izostanci, lenost.Znaci fizičkog propadanja;
- teškoće u pamćenju i koncentraciji;- slaba koordinacija pokreta, nepovezan, nejasan govor;
- nezdrav izgled;
- zapuštanje osobne higijene;
- zakrvavljene oči, izrazito proširene ili sužene zenice;
- poremećaj ritma spavanja i ishrane;
- gubitak telesne težine;
- umor ili hiperaktivnost.
-
Očiti znaci zloupotrebe droga:
- posedovanje pribora kao što su lule, cigaret papir, ampule i male bočice, kapi za oči, špric, igle, nagorele kašike ili čepovi boca, vata i sl.
- posedovanje droga: različitih vrsta tableta, beli do smeđi prah, suvo lišće, semenke, nepoznate biljke u baštama, perforirani komadići papira s crtežima, boce alkoholnih pića, lepak ili plin za upaljače koji brzo nestaje.
Prisilno testiranje je poniženje
Pronalaženje droga ili predmeta za upotrebu droge svakako treba shvatiti kao ozbiljan znak. Drugi nabrojeni znakovi nisu specifični i ukazuju pre svega na to da se s detetom nešto događa. Promena frizure, načina odevanja, govora i ponašanja ili raspoloženja, normalna je za adolescentsku dob. Katkad je teško razlikovati normalne i očekivane promene ponašanja adolescenata od onih koje su posledica zloupotrebe alkohola i ostalih droga. Ljutnja, promene raspoloženja, gubitak interesa mogu ukazivati i na postojanje drugih problema, kao što je depresija. U svakom slučaju, ako su promene izrazite i dugotrajne, zahtevaju pažljivije posmatranje.
Roditelji često pitaju može li se i kako utvrditi postojanje neke supstance u telu. Najjednostvnije je učiniti analizu urina i utvrditi postoje li tragovi droge u njemu, a to se može učiniti u laboratoriju ili kod kuće, pomoću trakica ili pločica koje se nabavljaju u apoteci. Tako se može smanjiti sumnja, ali pritom treba biti oprezan. Pre svega, nikako ne treba terati dete na testiranje urina. Ono to može doživeti kao poniženje i tako će se zatvoriti svaka daljnja mogućnost komunikacije. Kod testova učinjenih kod kuće takođe treba biti oprezan i imati na umu da oni nisu potpuno sigurni i da postoji mogućnost lažno pozitivnih nalaza. Svaki tako dobijen pozitivan nalaz trebalo bi dodatno proveriti u laboratoriju. U svakom slučaju, o primeni testova urina najbolje je posavetovati se sa stručnjacima koji se bave problemom zavisnosti.
Svakom je roditelju teško
Ako se pokaže da je dijete zaista uzelo drogu, veoma je važno izbeći paniku, samookrivljavanje i svađe te prihvatiti svaku moguću pomoć. To je vrlo teško, jer se najčešće javlja ljutnja, osećaj krivice i promašenosti kao roditelja.
Prema izjavama većine zavisnika koji se leče u bolnicama, njihovi roditelji prosečno 2 do 3 godine nisu znali da im deca uzimaju drogu. Ponekad je roditelju teško samome sebi priznati da bi njegovo dete moglo imati problema te naprosto zatvori oči, a to može imati loše posledice.
Naprotiv, treba utvrditi koliko je velik problem. Je li posredi povremeno uzimanje droge ili su se već razvili znaci zavisnosti, pa na temelju toga pronaći rešenje. Mnogi mladi eksperimentišu s drogama, žele ih probati, kao i mnoge druge nove stvari. S većinom njih biće dovoljno otvoreno razgovarati o uzimanju droga i opasnostima koje ono nosi, jer mladi većinom toga nisu svesni. Ako se droga uzima redovno ili se razvila zavisnost, problemu treba pristupiti ozbiljnije. Dobro je potražiti savet i pomoć stručnih osoba. To može biti doktoropće prakse, doktor školske medicine, psihijatar ili stručnjak koji se bavi problemima zavisnosti.
Svakom je roditelju teško odlučiti se na ovaj korak, ali uvek treba imati na umu da pomaže svom detetu i da će se problem uzimanja droge lakše rešiti u početku.
Kako voditi poverljiv razgovor
-
Nikada ne počinjite razgovor i ne ulazite u sukob s detetom dok je pod uticajem alkohola ili neke druge droge
-
Pričekajte da se otrezni i tada svoje sumnje iznesite smireno i objektivno
-
To nije lako, zato prihvatite pomoć drugih članova porodice ako je potrebno