Bol i zamor u mišićima u doba adolescencije najčešće je znak prolaznih razvojnih poremećaja uzrokovanih brzim rastom deteta. Najviše žalbi u tom periodu stižu na bolove u kolenima, stopalima, kukovima ili na zamor i bol u mišićima ruku i nogu. Najčešće mišići i ligamenti ne mogu da prate brzinu rasta kostiju. Kosti mogu biti slabije ishranjene i manje prokrvljene u ovakvim stanjima.
Pregled se obično sastoji od rendgenskog snimka, kojim se mogu otkriti razvojne promene na kostima. Lekar može da preporuči i neurološki pregled, jer ovakve tegobe mogu biti znak i nekih neuroloških bolesti. Zavisno od nalaza, ova stanja se pretežno leče fizikalno. Ako je u pitanju slaba ishranjenost kostiju, terapija treba da poboljša njihovu prokrvljenost. Najčešće se preporučuje i mirovanje, odnosno uzdržavanje od fizičkih napora. Ovo podrazumeva normalno kretanje, odlazak u školu, ali uzdržavanje od aktivnosti tokom časova fizičkog i, pre svega, izbegavanje skakanja i trčanja. Ponekad pomažu i ortopedske cipele sa posebnim ulošcima.
Ako rendgenski snimak ne pokaže promene na kostima, verovatno je da zbog brzog rasta kostiju dolazi do promena na tetivama, naročito na mestima njihovog pripoja na zglobovima. Promene tada mogu voditi okoštavanju, a ponekad se mogu i opipati. Tada je neophodna intenzivna fizikalna terapija.
Ako promenama nisu zahvaćene kosti ni tetive, tegobe na koje se dete žali potiču od nesinhronizovanog rasta, ali prolaze same od sebe, a određene vežbe i sportske aktivnosti prpeoručuju se, baš kao i zdravoj deci, a da potpomognu normalan rast i razvoj.
Izvor: DNEVNIK, V. Vujić