|
|
|
|
01.04.2006. |
889 pregleda
|
|
|
Najjača veza na svetu
Vaše dete plače svaki put kad mora da ostane s nekim drugim? Pročitajte nekoliko podataka o preteranoj povezanosti majke i deteta i saznajte kako je prevladati.
Svako dete u svom odrastanju prolazi kroz periode kada je naročito jako vezano za roditelje, pogotovo za majku. Kad god pokušate da ga ostavite s nekim drugim, svoju povezanost pokazuje na vrlo glasan i buran način: neutešno plače kad ga ostavljate u jaslicama, čvrsto vam se drži za ruku i ne pušta je sve vreme tokom posete vašoj rodbini, obesi vam se za nogu i ne ispušta je kad pokušavate da izađete iz stana... Ako uspete da shvatite zašto je dete tako uznemireno pri pokušaju odvajanja, moći ćete da mu pomognete da prođe kroz tu fazu razvoja, a i vama će biti lakše.
ZAŠTO SE DETE TAKO PONAŠA?
Deca stvaraju blisku emocionalnu vezu s onima koji se o njima najviše brinu - najčešće s majkom, ali to isto tako može biti i otac, baka ili dadilja. Istraživanja pokazuju da se novorođenče češće okreće prema mirisu mleka svoje majke, u odnosu na tuđu dojku, kao i da najčešće imitira majčina usta, pokrete jezikom i mimiku lica u prvih nedelju-dve svog života.
U početku života, bebi majka predstavlja ceo svet, ali će postepeno početi da posmatra oko sebe i otkriva druge ljude, mesta i doživljaje. Značajna faza u razvoju dešava se oko sedmog meseca starosti, kad vaša beba počinje da razlikuje ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje. Tada počinje da se javlja neprijatnost i tzv. "strah od stranih lica". U toj fazi dete će se privijati uz vas svaki put kad se susretne s nekim nepoznatim, ali i kad se nađe na nepoznatom mestu ili čuje nepoznate zvuke. Dete vas tada koristi kao mesto sigurnosti, proveravajući pri tom vaše ponašanje, tj. da li vi smatrate (i da li to svojim ponašanjem pokazujete) da je nepoznata osoba OK ili nije. Psiholozi takođe govore i o tzv. "problemu separacije", kada svaki pokušaj odvajanja deteta od majke (ili druge osobe s kojom je dete povezano) u stresnim situacijama, kao što je nepoznata okolina, nepoznata osoba, bolest deteta i slično, izaziva burne reakcije i protest deteta. Roditelji se, nesvesni ove faze detetovog razvoja, često iznenade reakcijama deteta pošto ono ranije nije pokazivalo strah od novih mesta, situacija ili ljudi, a sada odjednom ne želi ni da pogleda manje poznatu osobu, već se grčevito drži za mamu. I tada je najčešća reakcija roditelja da silom pokušaju da navedu dete da pristane da ga u naručje uzme neko drugi. Najčešće se govori: "Zašto se bojiš (ili stidiš), pa neće ti niko ništa...". Roditeljima je pomalo neprijatno što je njihovo dete tako stidljivo, bojažljivo ili neprijateljski raspoloženo prema drugima, pa pokušavaju da ga "opravdaju", što je potpuno nepotrebno.
KAD JE SAMO MAMA VAŽNA...
U ovoj fazi razvoja, česta je situacija da dete prihvata, obraća se i uvažava samo i jedino majku (ili osobu koja se stalno brine o njemu), pa očevi često počnu da se osećaju odbačenima. Može im biti teško ako dete ne želi da im priđe kada dolaze kući s posla, kao da ih ne poznaje. Posebno takvo ponašanje može da pogodi bake i deke kad dolaze u posetu (ako dete ne živi s njima). Ali, pogrešno bi bilo takvo ponašanje zameriti detetu ili majci "koja ga na to podstiče", "razmazila ga je", "previše je popustljiva" itd. Dete to ne radi namerno niti se tome može naučiti. Takvo ponašanje samo je znak sazrevanja i razvoja ličnosti. Pri tom je detetu potreban osećaj sigurnosti, koji nalazi uz samo jednu ili dve osobe koje se o njemu najviše brinu i s kojima je do tada provelo najviše vremena. Zato bi u tim situacijama detetu trebalo pružiti podršku - to je samo faza u razvoju koja ne traje večno.
NAJJAČA VEZA NA SVETU
Preveliku vezanost za vas primetićete prvi put u uzrastu između šest i devet meseci. U toj fazi razvoja bebe polako postaju sposobne da osete i shvate da im je neko izuzetno važan i osećaju veliku nesigurnost ako taj "neko" nije uz njih. Počinju da shvataju da su roditelji osobe koje mogu da odu, ali će se i vratiti. Iako roditelji takvu snažnu povezanost prvi put primećuju oko šestog-sedmog meseca starosti, ona se može pojaviti kad god se dete oseća nesigurno.Oko prvog rođendana, dete postaje samostalnije, ali se kod mnoge dece faza potpune zavisnosti od roditelja javlja oko treće godine (kada se obično kreće u vrtić) i oko sedme, kada se kreće u školu.
Čim primetite prve znake takve zavisnosti, ohrabrite dete i pomozite mu da savlada neku situaciju kojoj nije doraslo i ne može iz nje da se izvuče, čime ćete jačati detetovo sampouzdanje, pa kada se ponovo bude našlo u sličnoj situaciji, moći će bez vaše pomoći da pronađe pravo rešenje. Ne treba da brinete da je preterana detetova zavisnost od vas, posebno u ranom uzrastu, znak da će se dete razviti u nesigurnu i plašljivu osobu. Ako se, na primer, uplašilo psa i počelo da plače, pomilujte psa i pokažite mu svojim primerom da je kuca dobra, ali ga nemojte prisiljavati da to i samo učini. Za to treba vremena...
MAMA MORA NA DA SE VRATI NA POSAO!
Ovo je najbolniji period, kako za mamu, tako i za dete. Neke žene se nađu tako što uspevaju da produže bolovanje, dok druge moraju da počnu da rade da bi zadržale svoje radno mesto. Najtopliji savet koji vam možemo pružiti jeste da se blagovremeno pripremite za ovaj rastanak. Mesec-dva pre nego što ćete početi da radite, počnite da dovodite osobu koja će brinuti o detetu dok ste na poslu. Bez obzira na to da li se radi o devojci za čuvanje ili poznatoj osobi, potrebno je određeno vreme (koje se razlikuje od deteta do deteta) da bi se zbližili i razvili međusobno poverenje. Kada budete primetili da dete rado sedi u krilu te osobe i igra se sa njom (a da pri tom ne gleda gde ste vi), znajte da je veza među njima uspostavljena i da ćete mirno moći da se vratite na posao. Bilo bi dobro kada biste mogli da se dogovorite sa svojim šefom da prvih mesec-dva radite pola radnog vremena, dok se dete sasvim ne navikne da je "mama na poslu i da će se brzo vratiti."
PRETERANA POVEZANOST I KADA STE ZAJEDNO
Nije samo fizičko odvajanje situacija u kojoj će se dete "zalepiti" za vas - i bilo koja druga situacija u kojoj se dete oseća nesigurno i ugroženo nateraće ga da se čvrsto drži uz majku. Većina dece se u "kriznim" momentima, kada se oseti ugroženim, radi tešenja i hrabrenja obraća osobi kod koje se oseća najsigurnije. To je najčešće majka, ali to može biti i neko drugi - otac ili onaj ko se o detetu najviše brine. U situacijama kad je dete bolesno, izloženo vrlo glasnoj buci ili okruženo nepoznatim osobama, kao i u potpuno nepoznatoj okolini, dete će se još jače "zalepiti" za vas. Najgore što možete učiniti u takvoj situaciji jeste da ga odgurnete od sebe i pokušate da ga prisilite da se s tom situacijom nosi "narmalno" i ponaša "zrelo". Mnogo je bolje zagrliti dete, porazgovarati s njim, ohrabriti ga, objasniti mu situaciju i pokazati mu da razumete kako se oseća. Vladajte situacijom i nemojte preburno reagovati, jer će u protivnom dete misliti da se s pravom oeća nesigurno i ugroženo.
Vaše dete, poput odraslih, ima pravo da mu se ne sviđa ako je "bombardovano" vizuelnim i akustičnim nadražajima (poput situacije kada se mala beba vodi u bioskop, na utakmicu, na bučne proslave i sl.). Dajte mu vremena da se prilagodi novim situacijama, neka ostane u vašem krilu dok se ne privikne na situaciju i dok se ne oseti sigurnim. Ali, ako prostestuje, poštujte njegova osećanja i sklonite ga od onoga što ga uznemiruje i plaši.
DRUGO DETE "UGROŽAVA" PRVO
Rođenje drugog deteta u porodici takođe može izazvati preteranu vezanost za majku. Većina dece se u takvoj situaciji oseća ugroženim i zapostavljenim, ma koliko pažnje da mu se posvećuje. Ono mlađeg brata ili sestru doživljava kao "konkurenciju" i misli kako želite da ga zamenite drugim detetom. Sve to može da dovede do toga da starije dete počne da imitira ponašanje mlađeg: počinje ponovo da puzi, sisa palac, traži da pije iz flašice, piški u gaćice...Ovo je normalna i uobičajena reakcija deteta na novu, za njega tešku situaciju, kojoj mora da se prilagodi, a vi ne bi trebalo da se zabrinjavate i kažnjavate dete, već se ponašajte kao da je sve u najboljem redu. Naravno, takve reakcije biće jače izražene ako se dete nalazi upravo u fazi vezanosti za roditelje. Tada pokušajte da razumete kako se ono oseća i ako poželi ponovo flašicu, maženje, uspavljivanje - nemojte to da mu odbijete, već udovoljite njegovim željama. Ako mu ne budete pružali otpor, već podršku i ljubav, starije dete će vremenom shvatiti da "nova" beba nije "neprijatelj" i da ga volite isto kao i pre njenog dolaska na svet.
|
|
|
|
|
|
|
|