Komunikacija između roditelja i dece sigurno je najteža u vreme puberteta, pa i psiholozi često upućuju na to da "što su deca starija, to su i veći problemi u komunikaciji između njih i roditelja". Tinejdžeri svakako pokazuju sklonost ka istraživanju, osećaju veću slobodu u reagovanju nego kada su bili deca, pa često ljutnju izražavaju tako što lupaju vratima ili danima ćute, kako bi pokazali da se ne slažu s roditeljima. U jednoj studiji Evropske unije psihologa za mlade data su pravila uz koja bi roditelji mogli na lakši način izbeći nesporazume s decom u pubertetu. Cilj je što bolje komunicirati i jednostavno izgraditi bolji odnos s detetom.
Pokažite odlučnost – Kada roditelji kažu: "Koliko puta sam ti rekao da utišaš muziku?", tinejdžeri pomisle: "Pet-šest puta, pa verovatno možeš i još koji put" i nastave po svom! Kao sva deca, i oni pitanje roditelja shvataju "sasvim bukvalno". Jednostavno rečeno, roditelji govore u prazno. Na pitanje kako postupiti, psiholozi savetuju da naredbu detetu kažete lepo, jasno i glasno, ali nikako u formi pitanja.
Ne tolerišite odgađanje – Ponavljati detetu više puta istu naredbu ničemu ne služi. Tako šaljete detetu poruku da je nesposobno da sasluša budući da mu se sve mora ponoviti više puta. Zato zahtevajte da naredba bude odmah izvršena. Ako je u pitanju pisanje domaćeg zadatka, formulišite to ovako: "Izaći ćeš tek kada završiš domaći!" I ne zaboravite da pohvalite dete svaki put kada pristane da učini mali napor kako bi udovoljilo vašim zahtevima.
Zadržite prisebnost – Pretpostavimo da je dete dobilo dozvolu da ostane napolju do ponoći, ali da se vratilo kući u dva. Da bi ga kaznili, roditelji mu istog trena zabranjuju buduće izlaske. Međutim, to je tipična reakcija u besu, te je zato bolje, ma koliko vam teško bilo, da ne reagujte odmah. Sačekajte da vas bes prođe ili odložite razgovor za naredni dan, jer dete oseća svaku vrstu besa i stresa u porodici.
Izvor: GRADJANSKI LIST, J. M.